Uvod: Nastavnici imaju ključnu ulogu u prepoznavanju učenika sa teškoćama u čitanju,ali identifikacija starijih osnovnoškolaca koji uglavnom čitaju tiho ostaje izazov.Tradicionalne procene tečnosti čitanja fokusiraju se na glasno čitanje i ne obuhvataju efikasnost čitanja – spoj tečnog, automatskog dekodiranja i razumevanja u realnom vremenu. Ovo istraživanje razvija Test brzog čitanja (SRT) kao meru efikasnosti tihog čitanja i pruža početne dokaze njegove validnosti, ispitijući njegove veze sa razumevanjem pročitanog i školskim postignućem. Cilj: Cilj je bio da se pruže početni dokazi validnosti Testa brzog čitanja (SRT) kao mera efikasnosti tihog čitanja i da se ispita njegova povezanost sa nastavničkom procenom čitalačke sposobnosti, jezičkom pozadinom, prethodnom dodatnom stručnom podrškom (DSP) i školskim ocenama. Metod: Uzorak je obuhvatio 1.315 učenika petog i osmog razreda iz 17 osnovnih škola u Sloveniji. Podaci su obuhvatili pol, maternji jezik, istoriju DSP, nastavničku procenu čitanja izavršne ocene. SRT, vremenski ograničen test sa 25 zadataka, sproveden je zajedno sa testovima razumevanja pročitanog, vokabulara i sintakse. Razlike među podgrupama i povezanost sa školskim postignućem analizirane su pomoću t-testa za nezavisne uzorke iPirsonove korelacije. Granične vrednosti Testa brzog čitanja određene su poređenjem sa rezultatima testa razumevanja pročitanog. Rezultati: Devojčice su postigle bolje rezultate od dečaka, a učenici iz neslovenačkih domaćinstava i oni sa DSP imali su značajno niže rezultate. SRT je snažno korelirao sa nastavničkom procenom čitanja (r ≈ .63) i umerenosa školskim ocenama (r = .45–.57, p < .01). Zaključak: Test brzog čitanja (SRT) predstavljapraktičan i vremenski efikasan alat za identifikaciju učenika viših razreda osnovne školečije teškoće u tihom čitanju otežavaju školsko postignuće. U kombinaciji sa nastavničkim opažanjima, SRT omogućava pravovremeno, na podacima zasnovano planiranje nastave i praćenje napretka u čitanju.
|