Kao što je Bog stvorio čovjeka tako je čovjek stvorio umjetnu inteligenciju. Iako go vorimo o umjetnomu, o stroju i svemu drugom što bi je obezvrijedilo, umjetna inteli gencija sve više preuzima ulogu čovjekova nezamjenjivog partnera, čak i ulogu Boga. Predstavit ćemo prednosti i nedostatke umjetne inteligencije te je smjestiti unutar crkvenoga nauka. Pitamo se ima li još uvijek mjesta za Boga kršćanske objave. Koristeći se Luc Ferryjevim konceptom svijesti, pokazat ćemo da umjetna inteligencija ne može imati osjećaj) ranjive svijesti, koji je za mnoge bitna ulazna točka u religioznost. Pri tom ćemo crpiti iz Ricœurova razumijevanja trostruke svijesti o pasivnosti. Upravo ta ljudska ranjivost može dovesti do učinkovita teološkog odgovora na izazove digitalne kulture. Konačno, ponudit ćemo neka razmatranja za teološko promišljanje u svjetlu pojma kenosis. Stoga je važno pitati se koja je temeljna kršćanska poruka kako bismo smisleno odgovorili na izazove umjetne inteligencije. Sve to također poziva na obnovu temelja pastoralnog djelovanja Crkve.
|