U posljednjim desetljećima cjeloživotno učenje zadobiva sve više pozornosti zbog svoje ključne uloge u socijalnim mjerama za poticanje aktivnog starenja. Zbog brojnih kontroverznih rezultata istraživanja o trajnom učenju starijih zaposlenika, naš je rad usmjeren na usporedbu starijih I mlađih zaposlenika u pogledu njihove motivacije (spremnosti) za učenje i na ishode koji su rezultat procesa učenja i usavršavanja. Naši rezultati ne pokazuju statistički značajne razlike u rezultatima učenja obje grupe zaposlenika niti u općoj motivaciji za učenje. Ipak, rezultati pokazuju da se stariji zaposlenici manje bave učenjem kako bi ispunili svoje karijerne ciljeve, a više kako bi unaprijedili učinkovitost u radu, te da bi olakšali prijenos znanja na radnom mjestu. Dodatno se razmatra ključna uloga percipirane organizacijske podrške trajnog učenja I usavršavanja starijih zaposlenika na radnom mjestu.
|