Ne može doći do pravilnog razumijevanja istraživanja komunikacije i načina na koji je ono provedeno bez razmatranja teorijske pozadine različitih metodoloških pristupa analizi komunikacije. Posljednjih nekoliko godina najvažniji je napredak postignut na području takozvane refleksivne metodologije. Prema Alvessonu i Sköldbergu, sintagma refleksivne metodologije (2000) označuje složen odnos između procesa razvijanja znanja i varijabilnih konteksta u kojima se znanje razvija, uključujući sve njihove sudionike. Cilj ovog rada u tom smislu jest predstaviti neke utjecaje poststrukturalne teorijek oji su relevantni kvalitativno metodološkim strategijama u istraživanjima komunikacije. Rad počinje predstavljanjem ključnih teza strukturalističkih i poststrukturalističkih pristupa. Tome slijedi dio posvećen središnjoj figure Derridea i dekonstrukciji. Potom je dana ilustracija nekih implikacija poststrukturalizma za empirijsko istraživanje komunikacije. U tom su dijelu također ponuđeni neki mogući načini nošenja sa složenošću istraživačkog postupka. Rad završava raspravom koja otvara prostor za daljnju kritičku evaluaciju.
|