Mali osmerozubi smrekov pisar Ips amitinus najčešće naseljava smreku u montanskima područjima Središnje Europe. Najvažniji domaćin je obična smreka (Picea abies) i bijeli bor (Pinus sylvestris). U ugodnim vremenskim i trofičnim uvjetima, potkornjak postaje opasan, posebno za mlađa stabla u plantažama. Klimatske promjene, s kojima se suočavamo danas, mogu biti povoljne za vrste koje nisu bile ekonomski važne u prošlosti, a u zadnje vrijeme počinju pričinjavati štete u šumama. Informacije o ekološkim/biološkim obilježjima I. amitinus su u literaturi rijetke, posebice za asocijacije potkornjaka i gljiva; iako je poznato da su vrste potkornjaka (Coleoptera: Scolytinae) povezane s različitim gljivama. Istraživali smo čimbenike koji utječu na asocijacije ofiostomatoidnih gljiva s I. amitinus na običnoj smreki. Materijal za studiju bio je prikupljen 2010. godine u blizini Dravograda, na sjeveru Slovenije, gdje je u zimskim vjetrovima bila porušena obična smreka. Za izolacije ofiostomatoidnih gljiva prikupili smo 442 uzorka (kukci i zaraženo drvo - uzorci iz drvenih diskova, s dva stabla na 0,5 m, 6 m i 15 metara iznad panja). Uzeto je ukupno 625 izolata. Ofiostomatoidne gljive su bile najbrojnije zastupljene skupine. Identificirali smo deset vrsta gljiva. Najčešća je bila Ophiostoma brunneociliatum, slijedile su Grosmannia penicillata, Ophiostoma bicolor, Ceratocystiopsis minuta, Grosmannia piceiperda, Endoconidiophora polonica, Ophiostoma piceae, Ophiostoma fuscum, Grosmannia cucullata, Graphium fimbriisporum. Povezanost I. amitinus s O. fuscum, G. cucullata i G. fimbriisporum bila je prvi put potvrđena. Istraživali smo razlike u pojavljivanju pojedinih vrsta gljiva u različitim stadijima života potkornjaka (adulti, ličinke, kukuljice) i zaraženih uzoraka drva.
|