Dobrotvorni rad i socijalno djelovanje pojavili su se u Sloveniji (i u Prekmurju) nakon 1863. godine kada je održana međunarodna konferencija u Ženevi na inicijativu švicarskog poduzetnika Henryja (Jean-Henrija) Dunanta (1828-1910) za pomoć i podršku ranjenicima u ratu. Prije izbijanja Prvoga svjetskog rata diljem Austro-Ugarske osnivaju se udruge ili društva Crvenog križa. Osnovana je i krovna organizacija u Ugarskoj. Godine 1902. u Ljubljani je osnovano Pokrajinsko i žensko pomoćno društvo Crvenog križa za Kranjsku. Socijalne i zdravstvene prilike u Prekmurju bile su loše i prije i tijekom Prvoga svjetskog rata, unatoč djelovanju Mađarskog Crvenog križa. Nakon ujedinjenja Prekmurja s ostatkom slovenskog teritorija u kolovozu 1919. Vlada Kraljevine SHS surađivala je sa zdravstvenim ustanovama, uključujući i hrvatske (Prelog u Međimurskoj županiji), te s Crvenim križem u organiziranju masovnih pregleda i liječenja oboljelih od trahoma, bolesti oka. Zbog loših higijenskih uvjeta i nedovršene infrastrukture, trahom je u Prekmurju nestao tek nakon Drugoga svjetskog rata, čemu su ponajviše pomogle antitrahomske klinike iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. Izgrađeni su novi domovi zdravlja, ljudi su iz lokalnih novina učili koliko je važno zaštititi oči, a djeca su to učila u školama. Doktor Derkač, trahomatolog iz Očne bolnice u Prelogu, sa svojim suradnicima dao je veliki doprinos liječenju i prevenciji dvadesetih godina prošlog stoljeća. Nakon toga doktor Jože Pečan nastavlja rad u antitrahomskoj ambulanti u Murskoj Soboti. Oboljeli od trahoma bili su socijalno marginalizirani, gubili su sve izvore prihoda, a mnogi od njih su se pomirili sa sudbinom... U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata, točnije 1965. godine, statistika konačno pokazuje da u Prekmurju više nema slučajeva trahoma.
|
