Ovim se radom provodi temeljna analiza o pravilima o nadležnosti u Uredbama o imovinskim odnosima, uzimajući pritom u obzir očekivanu korist kao i postojeći te potencijalni problemi koji bi se mogli pojaviti prilikom primjene novih pravila.
Osnovno je postignuće Uredaba o imovinskim odnosima u području nadležnosti to što je predviđena veća koherentnost u pravnom uređenju pitanja prekograničnih obitelji. Napose, uniformiranje međunarodne nadležnosti glede imovine parova s onom koja se odnosi na okolnost koja vodi do izvorne potrebe odlučivanja o tim dobrima, a to jest razvod ili razilazak para ili smrt jednog od bračnih drugova ili partnera. Takvo spajanje postupaka predstavlja opće pravilo u Uredbama o imovinskim odnosima i čak je obvezatno u slučaju postojanja postupka o nasljednim stvarima.
Ponekad je potrebno riješiti pitanja koja se odnose na imovinske odnose među bračnim drugovima ili registriranim partnerima mimo isticanja postupka o razvodu ili postupka o nasljednim stvarima, pa Uredbe o imovinskim odnosima uređuju međunarodnu nadležnost sudova u takvim „nezavisnim“ predmetima. Osnovnu poveznicu čini zajedničko uobičajeno boravište bračnih drugova ili registriranih partnera u skladu s generalnim trendom u europskom međunarodnom privatnom pravu o jačanju važnosti uobičajenog boravišta umjesto državljanstva.
|