U ovom članku istražuje se kako troškovna učinkovitost i rizik utječu na tržišni udio u europskom bankarskom sektoru. Analiza je motivirana poznatom hipotezom učinkovitosti i teorijom strukture-vođenja-uspješnosti. Hipoteza je da su poboljšana učinkovitost i pojačani rizik banke povezani s rastom tržišnog udjela banke. U odnosu na ostala istraživanja, u ovoj analizi uključen je rizik kao odrednica tržišnog udjela. U istraživanju se koriste godišnji podaci za 36 banaka iz europskih zemalja u razdoblju od 2007. do 2015. godine. Rezultati pokazuju da su rizik i učinkovitost pozitivno povezani s tržišnim udjelom imovine, zajmova i depozita. Nadalje, istraživanjem je utvrđeno da su banke u tranzicijskim zemljama bile manje uspješne u pretvaranju prednosti u pogledu troškovne učinkovitosti u povećanje tržišnih udjela od banaka u razvijenim europskim zemljama. Empirijski model je procijenjen korištenjem GMM metode kako bi se uzela u obzir dinamička priroda istraživanih komponenti te s ciljem zaobilaženja problema endogenosti.
|