20.500.12556/RUL-181962 Digitalisation and emotional virtues opportunities and challenges of artificial intelligence and virtual reality Digitalizacija i emocionalne vrline prilike i izazovi umjetne inteligencije i virtualne stvarnosti This article examines how digitalisation through artificial intelligence (AI) and vir tual reality (VR) is changing our emotional lives and moral development, with a focus on adolescence. Digitalisation is understood not only as a technological change, but also as a socio-cultural change that reshapes knowledge, relationships, and identi ty. AI provides tools to simulate empathy, manage emotional regulation and support adaptive coping; while VR creates immersive environments that promote empathy, perspective-taking, and social sensitivity. Adolescence is highlighted as a particularly sensitive phase for these interventions, characterised by neurocognitive plasticity and the formation of a moral identity. Digital technologies can offer the opportunity to cul tivate emotional virtues such as resilience, gratitude, and courage. At the same time, however, they harbour risks such as over-reliance on algorithms, emotional superfi ciality, and overwhelming virtual experiences. The article concludes that AI and VR should not replace human relationships but serve as complementary tools. A human centred approach is essential to ensure that these technologies promote emotional virtues and contribute to human well-being. Ovaj članak ispituje kako digitalizacija pomoću umjetne inteligencije (UI) i virtualne stvarnosti (VR) mijenja emocionalni život i moralni razvoj, s naglaskom na vrijeme adolescencije. Digitalizacija se ne shvaća samo kao tehnološka promjena nego i kao sociokulturna promjena koja preoblikuje znanje, odnose i identitet. UI pruža alate za simuliranje empatije, upravljanje regulacijom emocija i podršku adaptivnom suoča vanju, dok VR stvara imerzivna okruženja koja potiču empatiju, zauzimanje perspek tive i društvenu osjetljivost. Adolescencija se ističe kao posebno osjetljiva faza za te intervencije, karakterizirana neurokognitivnom plastičnošću i formiranjem moralnog identiteta. Digitalne tehnologije mogu ponuditi priliku za njegovanje emocionalnih vrlina poput otpornosti, zahvalnosti i hrabrosti. Međutim, istodobno nose i rizike, poput prevelikog oslanjanja na algoritme, emocionalne površnosti i preopterećenja virtualnim iskustvima. U članku se zaključuje da umjetna inteligencija i virtualna stvarnost ne bi trebale zamijeniti ljudske odnose, već služiti kao komplementarni alati. Pristup usmjeren na čovjeka ključan je kako bi se osiguralo da te tehnologije promiču emocionalne vrline i pridonose ljudskoj dobrobiti. digitalization emotional virtues artificial intelligence virtual relatiy adolescence digitalizacija čustvene vrline umetna inteligenca virtualna realnost adolescenca true false true Angleški jezik Hrvaški jezik Članek v reviji 2026-04-21 08:11:23 2026-04-21 08:11:27 2026-04-21 08:12:52 0000-00-00 00:00:00 2025 0 0 Str. 1103-1123 [br.] 5 [God.] 95 2022 0000-00-00 Zaloznikova Objavljeno NiDoloceno 0000-00-00 0000-00-00 2026-04-16 159.92‑053.6:004.8 1848-9648 10.53745/bs.95.5.13 275888387 Poljak_Lukek_Tanja_Valenta.pdf Poljak_Lukek_Tanja_Valenta.pdf 1 DF092B710B6DC04F2AD480AE47C2D95B dafc05e6-3d48-11f1-b0ab-0050569b8976 https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?lang=slv&id=232794 https://hrcak.srce.hr/en/file/499935 0 e27c58fc-3d48-11f1-b0ab-0050569b8976 https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?lang=slv&id=232795 Teološka fakulteta 0 0 0