20.500.12556/RUL-180437 Čovječnost u digitalnom dobu izazovi umjetne inteligencije, transhumanizma i genetike Svrha ove knjige jest pridonijeti oblikovanju odgovarajuće filozofske i teološke antropologije za suvremeno digitalno doba. Autor polazi od stajališta da je zadaća kritičke (javne) humanistike zaštita čovjeka te obrana čovječnosti i ljudskosti od razvojnih trendova, učenja i ideologija koje ih ugrožavaju. To poslanje i potencijal kritičke humanistike posebno su važni u sadašnjem tehnološkom dobu, u kojem je čovječnost čovjeka ugrožena dublje nego ikada prije – ne samo na praktičnoj, nego i na načelnoj i idejnoj razini, na samoj razini razumijevanja čovječnosti i smislenosti njezina tretiranja kao vrijednosti. Razvojem umjetne inteligencije, digitalizacije i kognitivne znanosti sve se snažnije dovodi u pitanje i humanističko razumijevanje čovjeka. To razumijevanje počiva na predodžbi o čovjeku kao biću kojemu su bitne utjelovljenost, živost i utjelovljena sloboda, koja mu omogućuje samoodređeno postojanje. To poimanje sve više potiskuje scientistički pogled na čovjeka, koji ga shvaća kao proizvod algoritama i podataka. U pogledu odnosa »čovjek–stroj« scientizam ima dvostruku usmjerenost: s jedne strane potiče razumijevanje čovjeka kao stroja, a s druge strane antropomorfizaciju strojeva – njihovo tumačenje kao da doista posjeduju određene (posebno) ljudske osobine i sposobnosti. Scientističku sliku čovjeka stoga je potrebno podvrgnuti kritičkom ispitivanju. Treba proučiti pretpostavke na kojima se ona temelji i pokušati ih pobiti, čime se (posredno) brani humanističko razumijevanje čovjeka. Humanistička slika čovjeka potvrđuje se i na pozitivnoj razini – istraživanjem nužnosti i značenja tijela za čovječnost i ljudski način postojanja. Autor se u knjizi koristi obama pristupima u obrani humanizma utjelovljenosti, koji se temelji na antropologiji utjelovljenosti (Thomas Fuchs). Čovjeka razumije kao utjelovljeno stvoreno biće koje je u svojoj biti relacijsko, uronjeno u svoj svijet, transcendentne naravi te otvoreno prema svijetu i transcendenciji. Čovjekova neraspoloživost bitna je za njegovu čovječnost. Neraspoloživost znači da čovjek, ukoliko postoji kao čovjek i kao takav je prepoznat, uvijek posjeduje određenu neovisnost, autonomiju, te nije potpuno na raspolaganju kao puko sredstvo. Ako poštujemo čovjeka i njegovo dostojanstvo, tada naš odnos prema njemu mora biti u skladu s tom neraspoloživošću – ona se u odnosu prema čovjeku mora uzeti u obzir i priznati mu se. Humanity in the Digital Age: The Challenges of Artificial Intelligence, Transhumanism, and Genetics The purpose of the book is to contribute to the formation of an appropriate philosophical and theological anthropology for the modern digital age. The author starts from the point of view that the task of critical (public) humanities is the defence of human being and humanity against development trends, doctrines and ideologies that threaten them. This mission and the potential of critical humanities are particularly important in the current technological age, when the humanity of a human being is under threat as radically as it has never been before, not only on a practical level but also on a principled and ideological level, on the level of the very understanding of humanity and the importance of its consideration as a value. With the development of artificial intelligence, digitalization and cognitive science, the humanistic understanding of human being is increasingly being called into question. This understanding is based on the idea of human being as a being for whom embodiment, aliveness and embodied freedom are essential, enabling him to live a self-determining existence. This understanding is increasingly displaced by the scientistic view of human being, who sees humans as a product of algorithms and data. In terms of the »human being-machine« relationship, scientism is dual-oriented: on the one hand, it promotes the understanding of a human as a machine, and on the other hand, the anthropomorphisation of machines, the understanding of machines as actually having some specifically) human characteristics and capabilities. The scientistic image of a human must therefore be subjected to critical research. We must examine the assumptions on which scientism is based and try to refute them and thus (indirectly) defend a humanistic understanding of a human. We also prove the humanistic image of a human on the positive side, with research into the necessity and importance of the body for humanity and the human way of being. In the book, the author uses both methods in defending the humanism of embodiment, which is based on the anthropology of embodiment (Thomas Fuchs). He understands human being as an embodied created being, an essentially relational being, embedded in their world, transcendent in nature, and open to the world and transcendence. Human’s unavailability is essential to their humanity. Unavailability means that a human being, insofar as they exist as a human and is recognized as such, always has a certain independence and autonomy, and is not completely available as a bare means. If we respect human being and their dignity, then our attitude must be in accordance with this unavailability, we must take it into account and acknowledge it in our attitude towards a human. filozofija umetna inteligenca digitalizacija transhumanizem true false true Matica Hrvatska Hrvaški jezik Angleški jezik Znanstveno delo 2026-03-09 13:20:59 2026-03-09 13:21:00 2026-03-10 04:28:32 0000-00-00 00:00:00 2026 0 Vinkovci 2026 Vinkovci 209 str. 0000-00-00 Zaloznikova Objavljeno NiDoloceno 0000-00-00 0000-00-00 0000-00-00 004:316.722-027.18:1 978-953-8127-53-3 270974723 Covjecnost_u_digitalnom_dobu_prijelom.pdf Covjecnost_u_digitalnom_dobu_prijelom.pdf 1 571AB9666A4A14FB666B48BF0595EB5C 5b75f186900b3eeaddd6c61a18fbc186f399030119e01ad9eecb3a3b61c77939 3b61f4aa-1bb2-11f1-a1ba-0050569b8976 https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?lang=slv&id=229824 Teološka fakulteta 0 0 0