<?xml version="1.0"?>
<metadata xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"><dc:title>Perspektive pravoslavno-rimokatoličkog dijaloga</dc:title><dc:creator>Kisić,	Rade	(Avtor)
	</dc:creator><dc:subject>dijalog</dc:subject><dc:subject>komisija</dc:subject><dc:subject>primat</dc:subject><dc:subject>jedinstvo</dc:subject><dc:subject>recepcija</dc:subject><dc:description>Prošlo je pola veka od znamenitog »celiva mira« koji su razmenili papa Pavle VI i vaseljenski patrijarh Atinagora u Jerusalimu 1964. godine i time otvorili »dijalog ljubavi«. U tom duhu 1979. godine otpočela je sa radom »Zajednička komisija za teološki dijalog između Rimokatoličke i Pravoslavne Crkve«, čiji rezultat rada predstavljaju značajni dokumenti. Poslednji od tih dokumenata, Ravenski (2007), proglašen je velikim korakom napred u odnosima dvaju Crkava. Međutim, različita recepcija ovog dokumenta i nejedinstvo pravoslavnih po pitanju njegovog prihvatanja izneli su na svetlo stare sukobe i podele. Najveći izazov pred kojim trenutno stoji dijalog jeste zajedničko određenje cilja, odnosno postizanje konsenzusa o suštinskim ekliosiološkim načelima. U tom pogledu bi od velike pomoći moglo biti istraživanje primenjivosti i ograničenja principa »jedinstvo u različitosti« kao i »hijerarhije istina« i pojma ikonomije. Za napredak dijaloga značajno bi bilo njegovo širenje na sve oblasti crkvenog života. Unutrašnja teološka kretanja u obe Crkve predstavljaće takođe važan faktor u budućem razvoju pravoslavno-rimokatoličkog dijaloga.</dc:description><dc:date>2015</dc:date><dc:date>2019-08-18 22:29:34</dc:date><dc:type>Članek v reviji</dc:type><dc:identifier>109000</dc:identifier><dc:identifier>UDK: 27-675:271</dc:identifier><dc:identifier>ISSN pri članku: 2335-4127</dc:identifier><dc:identifier>URN: URN:NBN:SI:doc-CHW5S4CV</dc:identifier><dc:identifier>COBISS_ID: 10291971</dc:identifier><dc:identifier>OceCobissID: 268194560</dc:identifier><dc:language>sl</dc:language></metadata>
