Stanko Vraz i romantičarski kulturni sveciJež, Andraž (Avtor) Šimunić Mesić, Lidija (Prevajalec) ilirski pokretromantizampanslavizamhrvatski nacionalizamStanko VrazKarel Hynek MáchaFrance PrešerenStavljajući književni opus Stanka Vraza u kontekst slavenskog i europskog romantizma, u članku se raspravlja koliko je on pogodan kao hrvatski kulturni svetac. „Kulturna svetost“ posebna je vrsta građanske kulturne kanonizacije na nacionalnoj razini, koja se u perifernoj srednjoj i istočnoj Europi nakon 1848. materijalizirala kao posthumno divljenje lirskim pjesnicima često iz prve polovine 19. stoljeća. Zašto se dakle u hrvatskom nacionalnom pokretu nije razvilo takvo jedinstveno dugotrajno slavljenje Vraza ili nekog drugog pojedinačnog ilirskog pjesnika kao što se u slovenskom razvilo do Prešerna, u češkom do Máche, a poljskom do Mickiewicza? u članku se hrvatski periferni romantizam stavlja u opreku s ranijim romantizmom engleskog centra te se zaključuje kako nijedan nije mogao iznjedriti romantičarskog pisca koji bi nakon smrti postao kulturni svetac. Pokazuje se specifična uloga koju je Vraz imao u ranoj hrvatskoj javnoj sferi u kojoj, u odnosu prema većini drugih slavenskih političkih pokreta, romantičarski ilirizam postiže vidljive uspjehe čak i prije 1848. godine. izuzetan uspjeh iliraca čak i prije 1848. može se zahvaliti kolektivnom poduhvatu koji nijednog aktera – pa ni često lirskog Vraza – nije ekskomunicirao, što bi se kasnije moglo prevesti u njegovu dalekovidnost.20252026-11-11 14:04:14Neznano191065sl