<?xml version="1.0"?>
<rdf:RDF xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"><rdf:Description rdf:about="https://repozitorij.uni-lj.si/IzpisGradiva.php?id=141378"><dc:title>Autoreferiranje kao retorička strategija u sažecima studentskih završnih radova pisanih na hrvatskom jeziku</dc:title><dc:creator>Tokalić,	Katarina	(Avtor)
	</dc:creator><dc:creator>Balažic Bulc,	Tatjana	(Mentor)
	</dc:creator><dc:subject>hrvatski jezik</dc:subject><dc:subject>akademski spis</dc:subject><dc:subject>metadiskurs</dc:subject><dc:subject>retoričke strategije</dc:subject><dc:subject>analiza žanra</dc:subject><dc:subject>sažetak</dc:subject><dc:subject>autoreferiranje</dc:subject><dc:subject>implicitno autoreferiranje</dc:subject><dc:subject>eksplicitno autoreferiranje</dc:subject><dc:subject>studentski završni radovi</dc:subject><dc:description>U diplomskom se radu bavimo analizom autoreferiranja u sažecima studentskih završnih radova. Autoreferiranje kao interakcijska retorička strategija uključuje se u širi pojam –metadiskurs. Ovaj je koncept vrlo kompleksan i širok i dosta ga autora površno opisuje kao 'diskurs o diskursu' ili 'pisanje o pisanju'. No, najbolje ga možemo opisati kao utjelovljene ideje o komunikaciji kao razmjeni informacija i interakciji između autora i njegova teksta te između autora i određene publike/čitatelja te njihove pozicije u određenom kontekstu. Da bi se razradili različiti aspekti, napravljena je kategorizacija metadiskursa, tj. podjela na interaktivnu i interakcijsku dimenziju. Interaktivna podrazumijeva diskretnu prisutnost autora u tekstu koji čitatelja vodi prema željenoj interpretaciji, a interakcijska obuhvaća eksplicitnu prisutnost autora u tekstu. Posljednjoj dimenziji pripada i autoreferiranje kao strategija kojom se autor uključuje u tekst bilo to eksplicitno (upotreba osobnih i posvojnih zamjenica te osobnih glagolskih oblika) ili implicitno (upotrebnom bezličnih struktura). Dosadašnja istraživanja većinom su komparativne naravi i pokazala su da se u hrvatskom jeziku u usporedbi s npr. engleskim autoreferiranje ne pojavljuje toliko često, nego se autori više koriste bezličnim strukturama. Primijenjenom analizom dolazimo do sličnih rezultata - u sažecima studentskih završnih radova autori najčešće koriste implicitne vrste autoreferiranja.</dc:description><dc:publisher>[K. Tokalić]</dc:publisher><dc:date>2022</dc:date><dc:date>2022-09-29 07:46:51</dc:date><dc:type>Diplomsko delo/naloga</dc:type><dc:identifier>141378</dc:identifier><dc:language>sl</dc:language></rdf:Description></rdf:RDF>
