Susreti svetoga Franje Asiškoga i fra Anđela Zvizdovića sa sultanimaBabić, Mile (Avtor) samoponiženjesamouzvisivanjelogika dobrotemoć dobrotesveta moćSusreti sv. Franje Asiškoga sa sultanom Malikom al-Kamilom 1219. u Egiptu (u gradu Damietti) za vrijeme Pete križarske vojne i fra Anđela Zvizdovića sa sultanom Mehmedom II. el-Fatihom (Osvajačem) u Bosni na polju Milodraž 1463. nakon pada Bosanskoga Kraljevstva označuju prijelaz iz paradigme nasilja u paradigmu nenasilja. To je susret dvojice nosilaca onodobne najveće svjetske moći s dvojicom franjevaca koji su nosioci najveće svjetske ne-moći, tj. ljubavi kao samoponiznosti (kenosis). Vojna i svaka druga moć uvećavaju se tako što njezini nosioci stalno pobjeđuju svoje neprijatelje. To je logika neprijateljskoga pristupa onima koji se ne podređuju toj moći. Pobjeđivanjem moć stalno raste i tako sebe stalno uzvisuje. Moć može rasti samo ako pred sobom ima neprijatelja. Nemoć, tj. ljubav kao samo-poniznost odnosi se prema svima kao prijateljima i tako samu sebe ponizuje. Ona se prema neprijateljima odnosi kao prema prijateljima. Tako ljubav kao samoponiznost može obratiti svaku vojnu i drugu moć, ali ne može obratiti (promijeniti) svetu moć, tj. moć koja samu sebe apsolutizira. Fra Anđeo Zvizdović ostaje vjeran evanđeoskoj logici sv. Franje Asiškoga, tj. logici dobrote i samoponiznosti, dakle, ostaje vjeran logičkoj formi (L. Wittgenstein) Evanđelja. Iz toga slijedi da su pobjednici i pobijeđeni jednako udaljeni od svoje slobode.20192020-08-18 13:14:07Neznano118072sl